Da bi se zaštitili od zlih sila Mordora, na našim poljima raste mali elegantni baršunasti ogrtač, Galadriel među biljkama. Ako ste kada prolazili poljem nakon kiše, vidjet ćete ples ogrtača čarobnica – nikada se ne smoče. Svojim nježnim nevidljivim dlačicama od vlažnog premaza napravit će čaroliju kapi koje se ljeskaju na popodnevnom suncu. Mali podsjetnik kako sami odabiremo stvaramo li od životnih nepogoda močvaru ili ljepotu. Čarobni baršunasti ogrtač je vrkuta, Alchemilla vulgaris, neobičan član obitelji ruža. Drugi jezici također dobro poznaju ljepotu tog plašta. Englezi ju zovu common ladies mantle, francuzi  mantelet de dame, a nijemci Frauenmantelkraut. Vrkuta je član ruža najubogijeg cvijeta i podsjeća nas kako ljepotu treba tražiti ne samo očima.

Dok bijah student, pokojni kustos farmaceutskog vrta, gospodin Brkić, podsjetio me na značenje ženskog plašta : štiti ne samo žene, već i njihovu djecu. Kada bi djeca imala dosadne proljeve, mamin omiljeni plašt obgrlio bi njihova nervozna crijeva i smirio ih. Sasvim logično za biljku bogatu taninima, agrimoniinom i levigatinom. Zanimljivo, to joj je službena medicinska indikacija – proljev, uz bolne menstruacije.

U doba kad sam se počeo baviti biljkama, vrkuta je bila gotovo zaboravljena a danas je zvijezda internet foruma s pravom. Plašt čarobnica zbunjuje nas kako svojim taninskim kemizmom doista pomaže kod « ženskih » tegoba. Znalac je drugog dijela ciklusa, dijela u kojem raste progesteron. I ako taj dio ne funkcionira dobro puno toga ne valja. Galadriel među biljkama, uz konopljiku, vraća krivulje hormona u svoj red mehanizmom kojeg još nismo shvatili, a toliko mističnosti je očekivano. Skraćeni ciklusi, miomi, endometriom, bolne mesntruacije – vrkuta je biljka prošlih vremena koja je u poplavi tih tegoba dočekala svojih pet minuta i, tko zna, pet daljnjih stoljeća. Njena doza nije tajna, čaj od 12g dnevno, ili oko 3-4 jušne žlice. Kako dolikuje taninskoj biljci, čaj je ukusan i vrlo blago trpki.

Na livadi, čarobni plašt je prijatelj mnogih i vuče druge biljke u zaigrano kolo. U Gorskom Kotaru naći ćete ju u društvu s preslicom, odlična kombinacija za čaj za oporavak od infekcija mokraćnog sustava u žena, pa čak i nakon operacija. Skrenete li pogled, koketno se druži sa stolisnikom, njihov zavodnički ples pomaže kod bolnih menstruacija.

Ako nas je kičica podsjetila na okus gorkog, vrkuta nas na najblaži način podsjeća na trpke tanine. Trpko : simbol stezanja. Simbol toga da stisnemo usnice i ne lamentiramo uvijek riječima jer priroda katkad ne zahtijeva puno objašnjavanja – ona samo jest. Kao što jest i novi život, zato je vrkuta i jedna od biljki plodnosti.

Blaga i nježna, prijatelj djece, kao i svaka čarobnica zna pokazati svoju moć prema prijetvornim prijateljicama. Kažu kako kandida simbolizira lažne prijatelje koji nas podmuklo iskorištavaju. Danas u svijesti žena kao biljka « ciklusa », vrkuta je tajno oružje kod dosadne kandide. Eterično ulje mravinca je vitez s mitraljezom koji ubija kandidu, ali zalud sve ako vrata zamka ostanu otvorena. Hormonski i probavni disbalans su otvorena vrata, kod nekih žena vrkuta konačno zalupi vrata. Mitraljezi tada više nisu ni potrebni.

Trpkih spojeva ima više što je biljka starija. Na proljeće, vrkuta može biti blago trpka delicija.

U ljekovite svrhe koristim puno vrsta biljaka. Katkad mi je teško priznati, ali imam one u koje sam skriveno zaljubljen više no u druge. Vrkuta je među njima.

The post Vrkuta appeared first on Plantagea.

Moderna fitoterapija na temeljima dugog korištenja dosta je jasna. « Poboljšanje funkcije jetre i žuči i dispeptičke tegobe (otežana probava). » « Adjuvantna (dodatna) terapija reumatskih tegoba i tegoba periferne cirkulacije. » « Poticanje regeneracije kože. » Iza suhih rečenica stoji puno narodne mudrosti.

Druga razina ružmarina još uvijek nije futuristična. Za poboljšanje probave, aromatični čaj ružmarina može biti dobitna kombinacija. Nadutost nakon obroka ? Jutarnje mučnine ili manjak apetita ? Sve su to znakovi loše funkcije žuči gdje ružmarin može odraditi svoj posao pogotovo ako volimo njegovu aromu. Oko 2 žličice lista preliju se s 1,5 – 2 dcl kipuće vode i ostavi 10 minuta. Nakon što se ocijedi pije se prije obroka.

Na toj istoj razini nalazi se i tinktura. 100g suhog lista ružmarina prelije se s 500mL 70% alkohola i ostavi mjesec dana. Nastat će tinktura koju ćete ocijediti. Pije se 3-8,5mL dnevno (3×20 kapi do 3×55 kapi, otprilike) u vodi. Osim za probavu, tinktura će pomoći izvana i iznutra bolnim zglobovima. Nije čarobni štapić, ali je svakako jedna od mogućnosti. Koristi se i kod niskog tlaka i loše cirkulacije i bila je ginko prije nego smo upoznali ginko. Ovdje stoji i logično upozorenje, paziti kod visokog krvnog tlaka i ovo upozorenje nije samo knjiško znanje već i iskustvo.

Treća razina, to je aromaterapija. Čak i historijski jer destilacija eteričnih ulja i nije neka novotarija. Ružmarin je pomalo svojeglava biljkica koja ovisno o mjestu rasta stvara eterična ulja različitog sastava. Mladi vitez najstarijeg ljudskog kontinenta, sjevera Afrike, sadrži puno spoj 1,8-cineol. To je onaj spoj koji prepoznajete iz inhalacija eukaliptusa. Zato ga zovemo kemotip cineol. 20 kapi na 20 mililitara nekog ulja (kantarion, macerat gotu kole) može biti zgodna kombinacija za bolju cirkulaciju u rukama i nogama, pravo osvježenje. Duplo više i postat će ulje koje ćemo mazati na prsa i leđa kada kašljemo. Možda ćemo i nekoliko kapi inhalirati. Ružmarin cineol je mladi vitez koji se bori za više daha i bolju cirkulaciju. Za akciju i buntovništvo. No u njemu već ima natruhe budućnosti starenja – kamfor, premda ne puno, čini ga posebnim, rekao bih i boljim, od « običnog » eukaliptusa (globulusa).

Trebat će mu još malo mudrosti i zrelosti. Mladi vitez na neobičnom otoku Korzici postaje drugačiji, pitomiji. Postaje mudri otac i svoje molekule mijenja sukladno mudrosti. U svom sastavu dobiva alfa pinen, verbenon i bornil acetat. Iz milja zovemo ga kemotip verbenon. Odjednom njegova lepeza postaje široka. Postaje biljka fine kozmetike. Masnu i mješovitu mladenačku kožu kao  svaki mudri otac pokušat će učiniti pametnijom, pogotovo ako 10 kapi stavite u ulje lješnjaka. Ako nam je vitez svojom eukaliptusnom notom olakšao disanje, tata verbenon je opet mudriji. On je mukolitik – ako nam je sluz pregusta, razrijedit će ju. 40-tak kapi na 20 mL ulja i lakše ćete izbaciti tu sluz, a mirisat ćete kao netom kuhana junetina u umaku. Svakako pobjegnite od gladnih ukućana – tata verbenon najviše miriši po svježem listu ružmarina. Prije par godina, mistična Korzika dobila je svoju konkurenciju i ružmarin verbenon dolazi nam i iz – južne Afrike.

Kada ostarimo, postajemo jako zreli ali i gunđala koje bole zglobovi. Ružmarin se u svojoj odiseji u Dalmaciji i Španjolskoj dobiva molekulu svih gunđala – kamfor. 20-40 kapi u 20mL macerata gaveza ili kantariona pomoći će zglobovima kada ih stisnu godine planinarenja. Ili sjedenja.

Treća razina odlazi ravno u warp pogon Zvjezdanih staza. Prelijete li ružmarin toplim i tekućim ugljičnim dioksidom dobit ćete nešto sasvim drugo. Ne pokušavajte doma, kuhinjski lonci ne izdrže taj pritisak a sumnjam i cijela kuća ili zgrada, a valjda će jednom netko i u našoj zemlji napraviti ovakav ekstrakt futurističke prirode. Premda mirisa eteričnog ulja, sadrži nešto sasvim drugo. Karnozinsku kiselinu, molekulu koju je daleko moćniji antioksidans i od slavnih molekula grupe vitamina E. Samo 0,2% je dovoljno u vašem maceratu poput kantariona te kremi ili balzamu da se ne pretvori u užeglu gadariju. Toliko je moćan da ga danas koristi čak i « sintetska » kozmetika.

Komplicirano ? Ni približno. Četvrta razina su moderni ekstrakti vrlo znanstvene prirode. Igrom ekstrakcije možemo dobiti ekstrakt bogatiji karnozinskom kiselinom koja ne samo da je najbolji antioksidans već i najbolje djeluje na metabolizam i rad jetre. Drugi ekstrakt je bogat ružmarinskom kiselinom koja je protuupalna, i njena domena bit će zglobovi i – alergije. I premda je ova grupa posvećena onom što možemo napraviti sami, zgodno je znati što će tek jednog dana doći, da se ne začudite. Katkad gunđamo na premoderne ekstrakte, ali to služi ljekovitim biljkama na čast. Voyager budućnost ružmarina, vjerujem, sjest će jednog dana i u medicinu još ozbiljnije i u opsegu kojeg ćemo tek dokučiti.

Do tada, on je fini začin kojeg ne treba zaboraviti. Riža začinjena ružmarinom i kurkumom postat će mali ljekoviti obrok za vašu jetru i crijeva. Skuhajte krepki čaj za probavu – za njim odveć rijetko posežemo. Probajte ga bar jednom. Od njega navodno i bolje mislimo. Nije tema ove grupe aromaterapija, nije niti ekstrakcija ugljičnim dioksidom, možda još manje pitanje igre spojeva iz ružmarina, ali vjerujem da na ružmarin možemo samo biti – ponosni. Neki će zbog te priče, čak i ako ne zapamte, vidjeti grm ružmarina ili listiće u hrani u sasvim drugačijem svjetlu. Moderna znanja trebaju samo biti način poštivanja tog slatkog grma prelijepih cvjetova. To se zove mudrost ružmarina.

The post Ružmarin appeared first on Plantagea.

No, kako ne bi pomislili da je ova priča offtopic, idemo upoznati među samoniklim biljkama “fugu-biljku” koja sadrže ekstremno toksične i vrlo jestive dijelove.
Taxus baccata L. Taxaceae simbol je trajnosti: stablo živi preko 1000 godina bez ikakvog problema a samo drvo kao građa nevjerojatno je trajno. Cijela je biljka toksična osim jednog dijela, arillus, odnosno mesnati ovoj sjemenke. U jesen ovaj mesnati ovoj je pomalo sluzav ali prefinog okusa, vrlo sladak, bogat i vitaminom C. Bio bi zdrava namirnica kada rizik ne bi bio prevelik. Slasni okus mesnate ovojnice privlači neke ptice. Ptice progutaju ovoj i sjemenku ali sama sjemenka se u njihovom probavnom sustavu ne razgrađuje te se tako biljka rasijava. No, u probavnom sustavu čovjeka sjemenka se raspada i izaziva fatalno trovanje taksanima. Doduše, jedna sjemenka nije smrtonosna, ali nema smisla igrati ruski rulet. Osobno moram priznati kako uvijek pojedem koju bobicu jer je prava delikatesa, ali uvijek pazim da ju pojedem kao “mini jabuku”, pazeći da ne zagrizem ili oštetim sjemenku.
Uglavnom, apsolutno budite oprezni, ali i dajte si malo znatiželji na volju. Pazite, viđao sam ljude kako beru mlade izdanke tise za “smrekov sirup”, pa uvijek i vi upozorite botaničare početnike! Cijeli rod Taxus je i otrovan i ljekovit zbog skupine spojeva taksana. Glavni predstavnik taksana je lijek paklitaksel, danas poznati protutumorski lijek koji je ipak popravio prognoze nekih vrlo teških tumora (premda nije svemoguć). Premda se dobiva iz tise, taksane ne stvara tisa već endosimbiotska gljivica koja živi na mikroskopskoj razini sa stanicama tise i zove se Penicillium raistrickii. Zanimljivo, ciljno mjesto djelovanja paklitaksela su tubuli unutar stanice koji nastaju tijekom diobe stanice. Njihovo stvaranje je neophodno za razdvajanje kromosoma koje nasljeđuju stanice-kćeri. Otrov iz mrazova (Colchicium autumnale L.) sprječava stvaranje tubula, a paklitaksel iz tise sprječava razgradnju tubula – i zbog toga dioba stanica bude neuspješna. Na žalost – ne samo tumorskih, pa je to uvijek bitka da li će više štetiti čovjeku ili tumoru.
I na kraju mali bizarni detalj: tisa je otrovna za ljude i domaće životinje ali ne i za jelene. Ako ćete ikada imati uzgoj jelena, ne mlatite ih ako pojedu koju grančicu tise.

The post Tisa appeared first on Plantagea.

Britanska kraljica? Merovinzi, Karolinzi, Habsburgovci i Romanovi? Zaboravite na njih. Bodljaši, odnosno potkovičasti “rakovi” jedini doista imaju plavu krv. Doslovce. Mi, balavi ljudi i sisavci igramo se željezom zarobljenim u hemoglobinu kako bi prenosili kisik. Efikasno i infantilno u isti čas. Bodljaši su prije više od 450 milijuna godina odlučili kako se kisik još bolje prenosi bakrom i u svojoj krvi su odlučili iskoristiti hemocijanin, protein koji sadrži bakar umjesto željeza. Dapače, tu su molekulu naslijedili iz eha nekog drugog vremena kambrijske eksplozije života i danas ju gledamo kao živuću uspomenu na svijet toliko stran koji kao da dolazi iz druge galaksije. Kako priliči starim aristokratima, zbunjuju nas, novonastale balave vrste, najneobičnijim imunološkim stanicama na planeti – amebocitima. Netko to je preživio čak pet velikih i sijaset manjih masovnih izumiranja morao se dobro obraniti. Amebociti su najefikasniji neutralizatori opasnih bakterija i “nanjuše” ih čak i kada ih bude jako malo. Toliko su osjetljivi da ljudi koriste njihovu krv kako bi u intravenskim lijekovima “nanjušila” i najmanje tragove opasnih toksina bakterija. Danas ga zovemo LAL test, Lymulus amebocyte lysate test. Ništa osjetljivije u sintetskoj znanosti nismo uspjeli stvoriti. Nismo svjesni kako bodljaši svake minute spašavaju tisuće života na planeti zemlji. Nismo li bezobrazni svojim neznanjem?

Vratimo se korak još prije, daleko prije kada je život na zemlji odlučivao čiju će kemijski kompleksnost iskoristiti: ugljika ili silicija. Samo ta dva elementa grade impresivan broj kemijskih struktura koji može podržati raznolikost života. Iz nekog nama nepoznatog razloga život na Zemlji se odlučio za ugljik. Skromni i sveprisutni autsajder, silicij, ostao je mineral vulkana, dragog kamenja i nadgrobnih spomenika ali su ga neka bića odlučili prigrliti i utješiti. Jedna od njih je preslica. Preslica, poljska (Equisetum arvense L. Equisetaceae, engl. field horsetail, common horsetail; fr. prêle des champs; njem : Acker-Schachtelhalm Acker-Zinnkraut) dio je jednog jedinog preživjelog roda velike skupine Equisetopsida iz nekog drugog vremena iz doba Devona (prije oko 420 milijuna godina). Toliko puta prolazimo pored preslice, tako « banalne » biljke, ne zamijetivši kako se radi o majstorici preživljavanja velikih izumiranja ; čak četiri (Devon, Perm, Trijas, Kreda). Mi bismo otišli kao sjeme maslačka na vjetru da se susretnemo sa samo djelićem događaja tih izumiranja. Tko zna, tko zna, možda je za preživljavanje svih tih događaja koji su pomeli trilobite i doveli i ubili dinosaure, zaslužna činjenica da je preslica osim ugljikove kemije prigrlila i silicijevu kemiju. Zašto nas ponekad fascinira ta kemija? Nije li ona samo mineral koji nam gotovo ne treba?

Iz nekog razloga, silicijeve spojeve iz preslice, vrlo neobične, jako vole naše vezivne strukture, naš strukturalni dio organizma. Da, u fitoterapiji preslicu koristimo za tegobe urinarnog sustava, ali preslica je i biljka tanke kože koja sporo zacjeljuje, biljka poslije operativnih zahvata, biljka polomljenih kostiju i osteoporoze, biljka krhkih noktiju i slabe lomljive kose. Ništa manje od nje niti ne očekujemo, barem dašak čvrstoće junakinje velikih izumiranja u našem organizmu. Zinnkraut, rekli su nijemci? Da, toliko silicija da se koristio za fino poliranje pocinčanih posuda. Fino poliranje naših vezivnih molekula u tijelu. I baš ona koja nas najviše zanima, upravo poljska preslica, mali je “alien” razdvojenih ciklusa života. I dok je onaj zeleni, sterilni, predmet medicine, ona fertilni, smeđi, dio je prehrane. Da, nije tako ukusna kao šparoga. Kada ju kuhate 15-tak minuta, promijenite 2-3x vodu. Zadnju vodu kuhanja posolite ili dodajte shoju umak. Procijedite i popržite s jajima. Bio sam skeptičan, ali okus zaista nije loš.

The post Preslica appeared first on Plantagea.

The post Alkalizacija – a da konačno razmislimo o prehrani? appeared first on Plantagea.

The post Bioraspoloživost kurkume – red istina, red laži appeared first on Plantagea.

The post Antioksidansi – dio I appeared first on Plantagea.

The post Antioksidansi – dio II appeared first on Plantagea.

The post Prehrana ili ortoreksija – gdje je granica? appeared first on Plantagea.

The post Antioksidansi – dio III appeared first on Plantagea.

The post Antioksidansi – dio IV appeared first on Plantagea.